ČARI ISTANBULA – OD HOTELA DO HAREMA: MOJE JUTRO U ISTANBULU

Dragi čitatelji,

Dobrodošli u drugi dan moje avanture u čarobnom Istanbulu! Jučerašnji dan bio je ispunjen uzbuđenjima i novim iskustvima, a danas smo krenuli na još jednu turu istraživanja ovog predivnog grada. No, sve je započelo na pomalo neobičan način...

 

Doručak koji nije baš sjeo

Jutro je počelo s hotelskim doručkom koji je obećavao mnogo, ali je moje nepce doživjelo iznenađenje. Dok sam se veselio ukusnim pecivima, voću i lokalnim delicijama, jedan specijalitet uspio je ukrasti moju pažnju – nažalost, ne na dobar način. 

Turski doručak obuhvaća mnogo jela, od maslina do sira i raznih džemova, a posebno su me privukli tanjuri puni različitih vrsta salama i sirevima. Dakle ... 

Jutro u Turskoj započinje s bogatim i raznovrsnim doručkom poznatim kao "kahvaltı". Ovo nije samo obrok, već pravi gastronomski doživljaj koji okuplja obitelj i prijatelje za stolom prepunim raznolikih delicija. Tipični turski doručak odiše bojama, mirisima i okusima koji zadovoljavaju sva osjetila. Najčešće, u središtu stola nalaze se razne vrste sira, poput bijelog sira, kaşar sira i aromatičnog tulum sira. Neizostavne su i masline, zelene i crne, često marinirane u maslinovom ulju i začinima. Svježe narezane rajčice i krastavci dodaju svježinu, dok su jaja pripremljena na različite načine, poput kajgane (menemen) ili kuhanih jaja, prava energetska bomba.

Pekmez i tahin, kombinacija gustog sirupa od grožđa i sezamove paste, predstavljaju savršen namaz za svježi kruh. Osim toga, med i maslac pružaju klasičan, ali uvijek omiljen izbor. Na stolu se često nađu i mali kolačići i peciva poput böreka i poğaçe, punjeni sirom, špinatom ili mesom.

Uz razne vrste kruha, uključujući simit – tursko pecivo posuto sezamom, tu su i džemovi od različitih vrsta voća, koji svojim slatkim okusima savršeno upotpunjuju doručak. Za one koji vole pikantnije okuse, suho meso poput sucuğa i pastırme pruža dodatnu dimenziju okusa.

Naravno, neizostavan dio svakog turskog doručka je turski crni čaj, poslužen u malim čašama u obliku tulipana, koji se neprestano nadolijeva tijekom cijelog obroka. Za kraj, jogurt i med mogu poslužiti kao lagani desert, dok paprike punjene rižom i začinima, servirane hladne, daju poseban šarm ovom raskošnom obroku.

Uglavnom, prvi zalogaj sira bio je izvrstan – bogat, kremast i pun okusa. Nažalost, salama nije bila ništa posebno, s okusom koji je bio prilično običan i bez puno karaktera. Međutim, pravi izazov doručka bio je omlet koji je izgledao kao da pliva u vlastitom sosu. Prvi zalogaj omleta bio je... zanimljiv. Drugi zalogaj bio je odlučujući. Moram priznati da je kombinacija začina i teksture sosa bila malo previše za moj jutarnji apetit. Gnjecavost omleta u umaku nije baš pogodovala mojem nepcu, ali jedno je sigurno – naučio sam cijeniti jednostavne tosteve i jaja na oko. 😊

A gdje je salama? :)

 

Sastanak s vodičem i Topkapi palača

Nakon doručka koji me dobro razbudio, sastali smo se s našim vodičem i krenuli prema Topkapi palači. Topkapi palača, smještena na vrhu poluotoka između Zlatnog roga i Mramornog mora, bila je glavna rezidencija osmanskih sultana od 1465. do 1856. godine. Palaču je izgradio sultan Mehmed II Osvajač, nedugo nakon što je osvojio Konstantinopol (danas Istanbul) 1453. godine. Topkapi je služio ne samo kao dom sultana i njegovih konkubina, već i kao administrativni centar Osmanskog Carstva.

Naša tura uključivala je doplatu za ulaznicu, ali vjerujte mi, vrijedilo je svake lire.

Ulaz u palaču

Topkapi palača ima bogatu povijest, a najzanimljiviji dio posjeta bio je obilazak harema. Zamislite mjesto koje je nekada bilo dom za više od 300 sultanovih konkubina! Harem je bio poput vlastitog malog grada unutar palače, a svaka soba, svaki hodnik, svaka vrtna staza pričaju priču o prošlim vremenima. Posebno me fasciniralo kako je sve bilo uređeno do najsitnijeg detalja – svaki mozaik, svaki kip, svaka vrata nosila su svoju priču.

Turski konjanici na ulazu palače

Konkubine su igrale ključnu ulogu u životu palače. One nisu bile samo lijepe žene; mnoge su bile izuzetno obrazovane i utjecajne. Zanimljivo je da su neke konkubine uspijevale ostvariti nevjerojatnu moć i utjecaj. Primjerice, Haseki Hürrem Sultan, poznata kao Roksolana, bila je izuzetno moćna konkubina koja je uspjela postati supruga sultana Sulejmana Veličanstvenog i igrala je važnu ulogu u političkim i državnim poslovima.

Ulaz u harem

Jedna od kontroverzi vezanih za harem je priča o tome kako su se konkubine međusobno natjecale za sultanovu naklonost. Postoji anegdota o tome kako su konkubine znale koristiti razne trikove kako bi pridobile sultanovu pažnju, uključujući slanje tajnih ljubavnih pisama putem dvorskih sluga, ali i podmetanje sapuna ispod klizavih papuča suparnica! 😊

Osim intriga i rivalstava, harem je bio i mjesto gdje su se konkubine bavile raznim aktivnostima poput glazbe i plesa. Jedan od najzabavnijih trenutaka naše ture bio je kada nam je vodič ispričao priču o konkubini koja je jednom prilikom pokušala impresionirati sultana pjevajući, ali je završila tako što je slučajno prosula lončić čaja po njegovoj odjeći. Sultan se, navodno, samo nasmijao, što je bila rijetka pojava, jer je inače bio poznat po svojoj strogoći.

Ovaj humoristični i intrigantni uvid u život harema dodao je dodatnu dimenziju našem posjetu Topkapi palači. Fascinirani smo nastavili istraživati ovu veličanstvenu građevinu, diveći se ljepoti i složenosti povijesti koja se ovdje odvijala.

Unutrašnjost palače

Odlučio sam malo predahnuti. Dok sam sjedio na klupi u vrtovima Topkapi palače, uživao sam promatrajući okolinu i ljudi koji su prolazili. U tom trenutku, primijetio sam da je jedan maleni dječak, oko četiri godine starosti, trčkarao za svojim roditeljima koji su bili nekoliko koraka ispred njega. Dječak je bio očito uzbuđen zbog svega što je vidio oko sebe, a njegova živahna energija bila je zarazna. Dok je trčkarao, povremeno bi se zaustavio i promatrao nešto što ga je privuklo, a zatim bi nastavio dalje, zaboravljajući da se ne smije udaljavati od roditelja.

U jednom trenutku, dok je očaran gledao golubove kako se šepure po travnjaku, slučajno je nagazio na neki mali kamenčić. Mali kamenčić je bio dovoljan da ga malo podigne u zrak, i umjesto da padne, dječak se ispremetnuo na travi i smijao se svojoj nespretnosti.

Njegovi roditelji, koji su primijetili što se događa, brzo su pritrčali kako bi provjerili je li sve u redu. Dječak je bio u redu, osim malo zaprljanog od trave, a njegovi roditelji su se smijali zajedno s njim dok su mu pomagali ustati.

Gledajući tu malu scenu, i ja sam se nasmijao. Bila je to slatka i nevjerojatno stvarna situacija koja je pokazala nevinost i radost djetinjstva usred povijesnog okruženja Topkapi palače.

Topkapi palača

Jedan od mnogih parkova u sklopu palače

 

.... veličanstveno ...

 

Zlato, zlato ...

Jedan od ulaza

Fontanica :)

Detaljčić :)

Pogled iz palače na Bospor

Aja Sofija

Nakon obilaska Topkapi palače, uputili smo se prema Plavoj Džamiji. Putem smo prošli uz Aju Sofiju. Ovaj remek-djelo bizantske arhitekture ostavlja bez daha već na prvi pogled. Naš vodič je pričao o Aja Sofiji s takvim entuzijazmom da smo se svi osjećali kao da smo u središtu povijesnog događaja.

Jedna od zanimljivosti o Aji Sofiji je da je bila izgrađena kao kršćanska katedrala u 6. stoljeću za vrijeme vladavine cara Justinijana I. Tijekom svoje povijesti, služila je kao najveća kršćanska crkva na svijetu sve do osvajanja Konstantinopolisa 1453. godine, nakon čega je pretvorena u džamiju.

Ono što je posebno impresivno kod Aje Sofije su njeni monumentalni proporciji i inovativna arhitektonska rješenja. Kupola Aje Sofije smatra se remek-djelom graditeljskog umijeća, a njeni masivni stupovi od mramora i mozaici unutar nje svjedoče o bogatoj kulturnoj baštini koja je ujedinila elemente različitih kultura i religija kroz stoljeća.

Aja Sofija

Danas, Aja Sofija je džamija-muzejska galerija koja privlači posjetitelje iz cijelog svijeta svojom grandioznošću, poviješću i simbolikom koja ju čini jednim od najvažnijih spomenika svjetske kulturne baštine.

Kad razmišljam o Aji Sofiji, odmah me obuzme osjećaj divljenja i poštovanja prema ovom veličanstvenom spomeniku. Za mene, Aja Sofija predstavlja spoj povijesti, arhitektonskog genija i kulturnog značaja koju je teško nadmašiti.

Prvo što mi pada na pamet je njezin nevjerojatan prelazak kroz različite ere i uloge - od bizantske katedrale do osmanske džamije, pa sve do današnjeg muzeja. Ta transformacija ne samo da govori o promjenama u vladarstvu i religiji, već i o sposobnosti ovog zdanja da se prilagodi i zadrži svoju monumentalnost kroz stoljeća.

Za mnoge Turke, Aja Sofija je ponos nacije i svjedok bogate prošlosti njihove zemlje. Posjetiti Aju Sofiju znači dotaknuti dio povijesti i osjetiti povezanost s generacijama koje su prije živjele na ovom prostoru. To je mjesto koje ne samo da zadivljuje svojom ljepotom, već i priča priču o identitetu i nasljeđu Turske…

Hodajući prema Plavoj Džamiji primijetio sam grupu golubova koji su se živahno skakutali oko džamije, kao da su oni pravi vlasnici tog povijesnog mjesta. Jedan golub posebno mi je privukao pažnju jer je s visoke krošnje pažljivo promatrao prolaznike, kao da procjenjuje tko zaslužuje njegovu pozornost.

Pomislio sam kako bi bilo zanimljivo zamisliti da ovi golubovi imaju svoje male titule ili hijerarhiju među sobom, možda čak i goluba gradonačelnika koji nadgleda sve aktivnosti oko džamije…...

Veličanstvena Aja Sofija

U sljedećem blogu, saznajte više o Plavoj Džamiji i novim pustolovinama koje sam doživio u Istanbulu. Očekujte da ću vas provesti kroz fascinantnu povijest ove izvanredne građevine, istražujući njezine tajne i posebne trenutke koje sam doživio unutar njezinih zidina. Ne propustite pratiti moje daljnje doživljaje jer vas čeka još uzbudljivih i zanimljivih priča iz ovog prekrasnog grada na Bosporu!

Hvala vam što ste samnom na ovom putovanju i nadam se da uživate koliko i ja! 😊