Ribarski bastion

Budimpešta svoj romantičarski štih duguje arhitektima i graditeljima nekada moćne Austro-Ugarske Monarhije. Taj duh slavnih vremena danas se najbolje može osjetiti vožnjom nekim od desetina turističkih brodova koji svakodnevno vozaju turiste ispod budimpeštanskih mostova. Tu zvuci Straussovog valcera "Na lijepom plavom Dunavu" dostižu svoje ispunjenje dok se stapaju s rijekom koja se lagano valja u ritmu valcera. Taj stari plesač je nekom čudnom magijom vezao brdoviti Budim s ravničarskom Peštom. Njegove vode su ujedno blagoslov i prokletstvo koje ih spaja i razdvaja. Toj magičnoj priči može posvjedočiti svaki putnik koji je lutao Budimom natovaren ruksakom pretrpanim vodom, sendvičima i raznim sitnicama koje moraju biti na dohvat ruke kada stomak nakon sati i sati lutanja zatraži svoje. Toga jutra, na Veliki petak, stajao sam na desnoj obali Dunava i promatrao brodove koji su lagano klizili rijekom dok su na peštanskoj strani poput igli šiljasti vrhovi zgrade parlamenta sjajili na proljetnom suncu. Iako je sunce bilo već visoko, grad je još uvijek uživao u blagodatima neradnog dana, a turisti naoružani mobitelima nasađenima na štapovima hvatali su najbolje pozicije za okidanje selfija. Pouzdajući se u zalihe natovarene na mojim leđima lagano sam iskliznuo iz grupe kineskih turista koji su netom prekinuli nirvanu jednog čarobnog trenutka i zaputio se u obilazak budimske tvrđave.

Pogled s Ribarskog bastiona na Parlament

Strateška pozicija brežuljka koji se nadvio nad Dunavom presudila je stvaranju Budima i nametnula mu obrambenu ulogu još u 13. stoljeću. Ovim "stražarem" nad Peštom dominira impresivna kraljevska palača na koju se nadovezuje stari dio Budima. Ovdje kao da svaki kutak žudi da ispriča svoju povijesnu priču. Toliko priča na tako malo prostora. Kao da se cijela povijest Mađarske zbila na tih nekoliko kvadratnih kilometara opasanih starim zidinama. Do palače može se uspinjačom, autobusnom linijom br. 16 ili pješice. Popeo sam se do palače i ostao zatečen njezinom impresivnom veličinom. Nakon par fotki, ušao sam u suvenirnicu, kupio razglednice i poštanske markice. Iz daljine, izlazeći iz suvenirnice, ugledao sam crnog gavrana kako stoji na kapiji od kovanog željeza. Gavran čuva ulaz u Kraljevsku palaču i mami pažnju ljubiteljima serije "Igre prijestolja" koji će na selfijima koje tek rijetki propuste učiniti, pred ovom kapijom možda zamijetiti sitan detalj – prsten u kljunu. Predaja govori da prsten štiti od negativnih sila i uroka, a gavran s prstenom simbolizira mađarski autoritet, čast i dostojanstvo. Predaja je zaslužna i za to što je brončana figura mitske ptice Turul dobila svoje mjesto na ovom kraljevskom mjestu. Vjerovanje da je Turul spasio naciju od gladi te uvjerenje da je ova ptica predak Atile biča Božjeg proslavilo je mitskog Turula.

Kraljevska palača, poznata i kao Budimski dvorac predstavlja rekonstrukciju palače iz 19. stoljeća. Pod njenim temeljima diše povijest još iz vremena ugarsko-hrvatskog kralja Bele IV. kojem i naš Zagreb ima zahvaliti na dodjeli povlastice slobodnog grada. Ispred palače nalazi se kip Eugena Savojskog, čiji lik svjedoči o pobjedi nad Osmanlijama u bitki kod Zente 1697. godine. Budimska palača je mjesto na kojem je uvijek premalo vremena za tako puno povijesti pa sam i ovoga puta detalje ostavio za neki drugi put kako bi pomogao tom magičnom mjestu da me još koji puta iznenadi.

Crkva Sv. Matijaša

Šetnja dalje dovela me do Starog grada gdje sam posjetio crkvu Sv. Matijaša i Ribarsku tvrđavu (Ribarski bastion). Župna crkva izgrađena je između 13. i 15. st, a pravi naziv ove crkve je Crkva Naše Gospe, ali se često koristi naziv crkva Sv. Matijaša, koja je naziv dobila u 15. st. po kraju Matiji Korvinu. Prekrasna crkva je, između ostalog, poznata po krunjenju vrlo popularne, ugarske princeze Sissi.  Usudio bih se reći da u Budimpešti postoji kult princeze Sissi – po njoj su nazvani parkovi, ulice, most ...  Nevjerojatan je podatak da je veličanstveno zdanje crkve Sv. Matijaša za vrijeme Drugog svjetskom rata  služilo kao pučka kuhinja za vojnike, a kasnije bila pretvorena u štalu za konje. Obilazak unutrašnjosti crkve se naplaćuje, osim pola sata prije početka služenja svete mise kada je za vjernike ulaz besplatan. Pored crkve nalazi se Ribarska tvrđava koja je dobila naziv po srednjovjekovnim stanovnicima – ribarima koji su osnovali tržnicu. Bastion se sastoji od sedam kula koja svaka od njih simbolički predstavlja jedno mađarsko pleme koje su tijekom 9. stoljeća nastanili Mađarsku, i kasnije od kojih je nastao mađarski narod. Stepeništa ovoga bastiona izvrsne su lokacije za fotografiranje peštanske strane grada. Ulaz u tvrđavu je besplatan, a može je se posjetiti i po danu i tijekom noći, osim gornjih kula koje se otvorene do 20 sati i čiji se ulaz naplaćuje. Kule nikada nisu imale obrambenu svrhu, već služe kao terase s vidikovcem. Slobodan sam reći da mi je to najljepše mjesto u gradu. Divio sam je pogledu na Peštu, Dunav i mostovima ...  

Ribarski bastion

Slučajan udarac u glavu selfie štapom neopreznog azijskog turista vratio me u zbilju te sam odlučio krenuti dalje. Nadobudno sam htio istražiti Muzej vojne povijesti no naišao sam na zatvorena vrata. U tom trenutku sjetio sam se da je danas Veliki tjedan i da je muzej zatvoren. Koje razočaranje. U Mađarskoj je nedjeljom (i ponedjeljkom) sve zatvoreno, s izuzetkom lokala i trgovina u centru grada. Iskreno nadao sam se da se zakoni ne odnose na središte grada, no izgleda da sam bio preoptimističan. Muzeji i galerije uglavnom su otvoreni cijele godine. Većina muzeja zatvorena je ponedjeljkom, jedini je izuzetak Židovski muzej koji je zatvoren subotom. Većina muzeja naplaćuju ulaz, iako vrijedi provjeriti ima li kakvih popusta za djecu, studente i umirovljenike. 

Aleja japanske trešnje

Dalje, šetnica alejom japanske trešnje dovela me do kipa konjanika po kojemu su se vješali azijski turisti. Rekao bih da pokušavaju zajahati konja. Nije mi bila jasna njihova namjera. Približivši se konjaniku, vidio sam što pokušavaju te počeo sam se smijati. Zainteresirani turisti popeli su se na postolje kipa i gladili konju jaja. Naime, prema predaji, ako zamislite želju i uhvatite konja za jaja, želja će vam se sigurno ostvariti. No ja sam ipak odlučio samo zamisliti želju u nadi da će mi se ona ostvariti i ako sačuvam svoje dostojanstvo. J

U blizini konjanika nalazi se slastičarna Ruszwurm pa bi svakako bila šteta propustiti njihov specijalitet - kremšnite rađene po originalnoj recepturi, i to po istoj onoj recepturi u kojoj je uživala kraljica Sissi. S obzirom da je slastičarnica relativno skučena, sa deset manjih stolića, za svoje mjesto morat ćete se izborit, no svakako vrijedi čekati u redu i uživati u, po meni, najboljoj slastici u Budimpešti.

U jednom od slijedećih postova biti će riječi o starom "Lančanom mostu" zaokupljenim legendom o jezicima lavova koji čuvaju njegove spone s obalama Dunava, kao i mostu koji ima posebnu ulogu u ljubavnom igrokazu Budima i Pešte i čija carska elegancija oduzima dah svake noći kada njegove snježno bijele obrise obasja tisuće žarulja - Elizabetinom mostu, spomeniku jednoj od najintrigantnijih ljubavnih priča europskih dvorova, priči o caru Franju Josipu i prelijepoj Sisi. Do čitanja.

Ribarski bastion

Kraljevska palača