Travanjska nedjelja u Budimpešti

Budimpeštanski žuti tramvaj

Travanjska nedjelja prije podne u Budimpešti je bila toplija od uobičajene. Sunčane naočale, kapa i ruksak bili su moji glavni rekviziti. Ukrcao sam se u žuti tramvaj koji me odveo do Margitinog mosta. Putem sam razmišljao i zavidno se divio na dobro organiziranom javnom gradskom prijevozu. Šaroliki lokalni prijevoz sastoji se od autobusa, trolejbusa, tramvaja i linija metroa, i kasne samo u rijetkim prilikama, što je iznenađujuće dobro s obzirom na gustoću prometa i veličinu grada.

Grad povezuje 30-tak tramvajskih linija koji voze praktički u sve dijelove grada osim na brdovite dijelove Budima. Prvi tramvaji počinju voziti već oko 4.30 ujutro i voze redovito do 23 sata, dok noćni tramvaji voze samo na određenim rutama, i nisu tako redoviti. Red vožnje istaknut je na svakoj postaji i vrlo je jednostavan za shvatiti ga. Karte se kupuju na automatima nekih tramvajskih postaja. Postoji nekoliko vrsta karata – karnet od 10 karata (3000 HUF – oko 70 kn) gdje svaka karta vrijedi 60 minuta od poništavanja, 24-satna karta (1650 HUF) koja vrijedi za neograničen broj vožnji tijekom 24 sata, 72-satna karta (4150 HUF), 7-dnevna karta (4950 HUF) te redovna karta (350 HUF) koja vrijedi 60 minuta od poništavanja. Kontrole su česte te stoga ne preporučujem švercanje. Ako vas uhvate bez karte na licu mjesta morate platiti 8000 ft (oko 180 kn) ili ćete im dati svoje podatke pa će vam poslati račun u iznosu od 16 000 ft. 

Na Margitinom otoku

Sunčano nedjeljno jutro odlučio sam provesti na Margitinom otoku, koji je dobio naziv po kćerki ugarsko-hrvatskog kralja Bele IV. Siguran sam da će mnoge iznenaditi spoznaja da u Budimpešti postoji otok, koji je vremenom postao omiljenim okupljalištem mladih. Stanovnici Budimpešte običavaju nedjeljom posjetiti otok i dan provesti u okruženju njegovog zelenila. Tijekom srednjeg vijeka otok je bio poznat kao važno vjersko središte, o čemu svjedoče njegovi brojni spomenici i danas ruševine crkava koje su Osmanlije opustošili. U jednom od tih samostana živjela je princeza Margita. Legenda navodi da se Bela IV. zakleo da će ponuditi svoju kćer Bogu ako uspije odbiti provalu Mongola u 13. stoljeću. Držao se svog obećanja te je sagradio crkvu i samostan koji je kasnije postao dom princezi Margiti. Margita je u samostanu živjela vrlo pobožno i umrla u dobi od 29 godina. O tome danas svjedoče arheološki ostaci samostana i princezin grob.

Šetnju sam započeo južnom stranom otoka gdje se ispred velike fontane nalazi znameniti "Stoljetni spomenik" izgrađen za stogodišnjicu ujedinjenja Budima i Pešte. Prvo što sam uočio u parku bila je glazbena fontana čiji mlazovi vode prate ritam glazbe. Fontana se nalazi na listi svjetske baštine UNESCO-a. Šetnica od južnog dijela otoka do sjevernog, do Arpadovog mosta, duga je nešto više od tri kilometra i putem postoje mnogi kiosci i kafići koji nude pića, brzu hranu i sladoled. Na otoku možete pronaći za svakog nešto – staza za trčanje, mali zoološki vrt, japanski vrt i slično. Dakle, u vruće dane svakako preporučam čilati u dubokom hladu otoka, skinuti cipele i umočiti noge u osvježavajuću fontanu. Ljubitelji prirode i rekreativci mogu cijeli dan ostati na otoku, iznajmiti bicikl ili električni romobil i uživati u prekrasnoj i opuštajućoj prirodi.

Glazbena fontana na Margitinom otoku

Na otoku se nalaze i poznati hoteli - Danubius Grand Hotel i Danubius Health Spa Resort Margitsziget. Oni su međusobno povezani podzemnim prolazom, i prvenstveno su poznati po svojim termalnim kupkama. Osim za taksije, ulazak automobila je ograničen, a otokom vozi jedna linija autobusa.

Šetajući otokom izbio sam na njegovu sjevernu stranu koju s gradom povezuje poznati Arpadov most. Gradnja mosta započela je početkom Drugoga svjetskog rata, a svečano je inauguriran kao Staljinov most 1950. godine, čime je i simbolički obilježeno uvođenje staljinističkog sustava u novoosnovanu Narodnu Republiku Mađarsku. Osam godina kasnije preimenovan je u Arpadov most. Nakon mosta, na prvoj stanici, ukrcao sam se na tramvaj br. 1 u smjeru Pešte. U tramvaju sam u jednom zalogaju smazao već zagrijani sendvič, popio gutljaj mlake vode i izašao na stanici pored Lančanog mosta (Széchenyi Lánchíd). O velebnom lančanom mostu pisati ću u jednom od slijedećih postova.

Planom obnove grada izgrađene su otmjene kuće i stambene zgrade, a grad je dobio današnji izgled centra u kojemu se i danas mogu pronaći pročelja onovremenih lokala. Jedan od tih lokala je i poznata kavana Gerbeaud koja se nalazi na trgu Mihályja Vörösmartyja (Vörösmarty tér). Za vrijeme adventa na tom se trgu održava glavni božićni sajam koji svake godine privuče stotine tisuća posjetitelja. Kao i svake godine, na trg dolaze brojni izlagači te se održavaju razni glazbeni nastupi, radionice, lutkarska kazališta za djecu i slično. Za vrijeme adventa može se uživati u raznim mađarskim specijalitetima kao što su kobasice, gulaši, langoši, pečeni kesteni, a onima kojima je hladno mogu se zagrijati uz kuhano vino. Trg je povezan s najpoznatijom ulicom u Budimpešti – Váci ulicom (Váci utca) – budimpeštanskom špicom,  i uz Andrassy ulicom, jednom od glavnih gradskih šoping zona. 

Uobičajena gastronmska ponuda na ulicama Budimpešte

Svega 15 minuta metroom od Vaci ulice nalazi se zoološki vrt. Do njega se može stići jednom od četiri linije podzemne željeznice. Najstarija linija M1 (žuta) puštena je u promet davne 1896., na tisućitu godišnjicu dolaska Mađara u njihovu današnju državu. Ta linija podsjeća na doba kada je izgrađena – karakteriziraju je drvene klupe, drveni prozori i osvjetljenje s kraja 19. stoljeća. Budući da predstavlja jednu od najstariji linija podzemne željeznice u Europi, UNESCO ju je 2002. uvrstio na popis svjetske baštine. Svaka postaja ujedno je i mali muzej sa slikama i informacijama.

Za razliku od M1 linije, četvrtu su liniju Mađari dočekali 10 godina nakon početka izgradnje i puštena je u promet 2014. godine. Nova je linija futurističkog izgleda i u potpunosti je robotizirana, što znači da nema vozača.  

  

Pokraj zoološkog vrta nalazi se jedno od najpoznatijih kupališta i najveće u Europi, terme Széchenyi, o čijoj popularnosti svjedoče kolone ljudi koje nestrpljivo čekaju u redu kako bi kupili svoju ulaznicu. Kupališta spadaju u mađarsku tradiciju, što i ne treba čuditi s obzirom da grad leži na brojnim prirodnim termalnim izvorima.

Budimpeštanski ljenjivac :)

Zoološki vrt bio je neizostavna atrakcija mojeg putovanja. Vrt je jedan od najstarijih u Europi i podijeljen je na botanički i zoološki dio. Dom je raznim zvijerima iz cijeloga svijeta, a najviše su me fascinirali ljenivci, koji su, kako im i ime kaže, lijeno visili s grana i ostavljali dojam kao da se žele slikati s posjetiteljima. Oko njihovog rezervata bila je i najveća gužva jer su posjetitelji željeli okinuti selfije s njima. U vrtu je doslovno svaka životinja prava atrakcija i za detaljno ga obići potreban je cijeli jedan dan.

Tematski je jako dobro osmišljen – geografski je raspodijeljen, a ako želite slikati svaki kutak, budite sigurni da nećete tako brzo izaći iz zoološkog. Jedina zamjerka je u usluzi. Naime, ako ste gladni i žedni nećete se usrećiti jer zoološki ne nudi izbora u stilu restorana i kafića. Postoji jedan kafić gdje možete popiti kavu i pojesti pecivo, te nekoliko kioska gdje možete kupiti bocu vode.

Zoološkim vrtom završavam ovaj post. U slijedećem ću pisati o mađarskim delicijama - o restoranima, hrani, piću…

Ispred Indijskog paviljona u zoološkom vrtu